FORMIRANJE NUKLEUSA I NJEGA ROJEVA

U ovoj objavi pročitajte kako na najlakši način možete formirati nukleuse te kako se o njima brinuti. Tekst FORMIRANJE NUKLEUSA I NJEGA ROJEVA autora Zlatka Puškadije i Marina Kovačića objavljen je u Hrvatskoj pčeli 6/2016.

Tradicionalno pčelarstvo našeg podneblja poznaje samo prirodni roj s grane kao način razmnožavanja pčelinjih zajednica. Nije rijetko da se među pčelarima i danas više poštuju oni pčelari kojima je roj ranije izletio te oni čiji je roj bio veći. Suvremeno pčelarstvo ne poznaje sakupljanje rojeva po granama drveća koje je zasađeno po pčelinjaku. U nekim ne tako davno tiskanim pčelarskim priručnicima čak se i preporučuje saditi na pčelinjaku ono drveće koje nema visoku krošnju kako bi se rojevi lakše skidali. Svima je poznato kako stara matica sa sobom odvodi polovicu pčelinje zajednice, dok u košnici ostaje zatvoreni matičnjak iz kojeg će izaći mlada matica i druga polovica pčelinje zajednice. Dakle, ako se proizvodnoj zajednici dogodi rojenje pred glavnu pašu, ona neće imati dovoljno pčela letačica i neće sakupiti očekivanu količinu meda. Drugim riječima: manje pčela znači manje meda. Cilj je suvremenog pčelarstva spriječiti pojavu rojevnog nagona i gubitak pčela pred glavnu pašu. Međutim, i suvremeni pčelar ima potrebu povećati svoj pčelinjak ili obnoviti zimske gubitke ili pak ponuditi tržištu višak rojeva. Današnji bi pčelar trebao formirati roj u vrijeme kada njemu odgovara, a to je na kraju ili poslije glavne paše. Kod nas je to paša bagrema.

Pčelarima su danas poznati brojni načini formiranja nukleusa. Tehnologija formiranja nukleusa ovisi prije svega o tome kakvom maticom raspolažemo, to jest imamo li mladu oplođenu maticu, mladu još nesparenu maticu, matičnjak ili pak staru maticu iz proizvodne zajednice. Danas pčelari, između ostalih metoda, nukleuse uglavnom proizvode na sljedeće načine:

1. oplođenom maticom s dodatkom triju okvira legla i dvaju okvira meda s pčelama

2. matičnjakom s dodatkom triju okvira legla i dvaju okvira meda s pčelama

3. oplođenom maticom s paketnim rojem.

Kad je riječ o nukleusima, osnovna pitanja koja si pčelari postavljaju glase: Što je to idealni nukleus? Koji je nukleus ekonomski najisplativiji? Koji zahtijeva najmanje pažnje i utroška vremena?

Dio odgovora na ova pitanja pokušat ćemo dati u ovom članku, koji se temelji na zapažanjima koja smo zabilježili na pčelinjaku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

Naime, u pokusu smo formirali dvije skupine nukleusa. Jednu skupinu nukleusa (u daljnjem tekstu skupina A) formirali smo od oplođenih matica u kavezima kojima smo dodali tri okvira legla s pčelama i dva okvira meda iz proizvodne zajednice. Drugu skupinu nukleusa (u daljnjem tekstu skupina B) formirali smo od paketnih rojeva ? oplođene matice s nešto više od kilograma pčela. Rojevi su formirani poslije cvatnje bagrema, između 22. i 24. svibnja. Pratili smo razvoj nukleusa tijekom sljedećih triju mjeseci.

Oplođena matica s tri okvira legla i dva meda

Ovakav se nukleus formira od proizvodne zajednice tako da iz plodišta oduzmemo tri okvira sa što više poklopljenog legla i sa svim pčelama koje se nalaze na tim okvirima, pazeći pritom da s tim okvirima ne prenesemo i staru maticu iz proizvodne zajednice koju dijelimo. Na mjesta tih okvira najbolje je staviti okvire sa satnim osnovama. Dva potrebna okvira s medom koje planiramo dodati nukleusu najbolje je uzeti isto iz plodišta (i to su uglavnom rubni okviri s lijeve i desne strane plodišta) i na njihova mjesta staviti okvire s praznim izgrađenim saćem. Tako smo jednim potezom učinili dvije stvari:

? formirali smo novi nukleus koji nam može poslužiti za obnovu zimskih gubitaka na našem pčelinjaku, za proširenje pčelinjaka ili za prodaju i dodatnu zaradu

? spriječili smo pojavu rojevnog nagona; oduzimanjem legla i meda iz plodišta stvorili smo matici slobodan prostor za nesenje (koje je u to doba godine najintenzivnije), a dodavanjem okvira sa satnim osnovama mladim smo pčelama stvorili prostor za izgrađivanje saća

? s okvirima s poklopljenim leglom izvadili smo značajniji dio grinja vrste Varroa destructor.

Važno je naglasiti da se matica treba pažljivo objesiti između okvira s leglom odmah pri formiranju nukleusa te da nije potrebno čekati nekoliko sati da pčele osjete da su bez matice ili što slično. Dodavanje matice u kavez odmah pri formiranju nukleusa siguran je način da će matica biti primljena.

Ovako formiran nukleus može se smjestiti na istom pčelinjaku bez bojazni da će se velik broj pčela vratiti u staru zajednicu od koje je nukleus formiran jer je uglavnom riječ o mladim pčelama koje još nisu izletnice.

Prvi pregled obavljamo nakon sedam do deset dana. Unutar tog razdoblja matica će biti prihvaćena, izaći će iz kaveza i počet će zalijegati jajašca, a glavnina poklopljenog legla već će biti izležena. U tom stadiju razvoja nukleusa vrlo je lako pronaći maticu, a i samo prisustvo jajašaca dokaz je da je matica prihvaćena i da je formiranje nukleusa uspjelo.

Sada je ? u trenutku kad je sve poklopljeno leglo izleženo, a leglo koje je nova mlada matica zalegla još nije poklopljeno ? idealna prilika da se mliječnom kiselinom, primjenom metode raspršivanja po pčelama na okviru, tretira grinja Varroa destructor jer je ona sad potpuno dostupna.

Za daljnji dobar razvoj ovako formiranog nukleusa potrebna je još stalna tiha paša koja će osigurati stalni dotok hrane, što će maticu stimulirati na kontinuirano intenzivno nesenje. Ako paša izostane, potrebna je pčelarova intervencija. Bez obzira na pašu, uvijek je poželjno na nukleus staviti jednu pogaču.

Ovako formiran i tretiran nukleus ima odlične predispozicije da se razvije do snage od dva puna LR nastavka, a nerijetko se jači nukleusi mogu još i vrcati prije uzimljavanja.

Paketni roj

Paketni roj čine oplođena matica u kavezu i oko 1,2 kilograma natresenih pčela. Ovakav način formiranja rojeva i kod nas poprima sve veću važnost, posebice kad se radi o pripremi nukleusa za tržište. Paketni roj ima više prednosti u odnosu na načine formiranja nukleusa uz pomoć okvira. Formiranje paketnih rojeva smanjuje mogućnost prenošenja bolesti koje se prenose saćem, paketni su rojevi znatno lakši i zauzimaju znatno manje transportnog prostora u odnosu na nukleus s okvirima, gubici u transportu uzrokovani gušenjem znatno su manji i, što nije nevažno u našem podneblju koje obiluje okvirima raznih dimenzija, činjenica je da se paketni roj može smjestiti u svaki tip košnice.

Paketni se roj formira relativno jednostavno. Potrebno je imati transportnu kutiju (kod nas je dosta raširen multibox, ali ima dosta i drvenih kutija, koje se mogu napraviti i u vlastitoj radionici), hranilicu sa sirupom i lijevak kroz koji ćemo istresati pčele u transportnu kutiju. Ako se rojevi formiraju za tržište, transportna se kutija pri natresanju pčela može postaviti na vagu kako bi svi nukleusi imali traženu tržišnu težinu od oko 1,2 kilograma. Pčele je u jedan paketni roj moguće natresti i iz više proizvodnih zajednica bez ikakvih posljedica za novoformirani nukleus. Nakon što se natresu pčele, u transportnu se kutiju stavi zatvoreni kavez s maticom i hranilica te se otvor dobro zatvori.

Ovako pripremljeni paketni roj može se transportirati bez većih problema i na veće udaljenosti. Kod transporta je potrebno paziti na ventilaciju te se zbog toga strane transportne kutije na kojima su mreže ne bi trebale priljubljivati jedna uz drugu, već je potrebno ostaviti nekoliko centimetara slobodnog prostora.

Smještaj roja na drugom pčelinjaku možda je i najvažniji korak u formiranju nove zajednice. Greške učinjene u ovoj fazi formiranja nukleusa mogu nepopravljivo negativno utjecati na razvoj, pa čak i opstanak nukleusa. Neki autori preporučuju da se paketni roj ostavi da prenoći u nekoj hladnoj i mračnoj prostoriji i da se sa smještajem roja pričeka do sljedeće večeri. Ovu se noć može iskoristiti za tretiranje varoe jer je sada sva varoa dostupna, a nema ni voska pa ne moramo razmišljati o reziduima aktivne tvari u vosku. No ako je paketni roj formiran u ranim jutarnjim satima i nije ga bilo potrebno transportirati satima do veće udaljenosti, može se dodati i iste večeri, ali ga je nakon transporta potrebno staviti na hladnije i tamnije mjesto kako bi se pčele malo smirile i kako bi počele funkcionirati kao zajednica.

Smještaj paketnog roja u košnicu najbolje je obaviti kasno uvečer i već po prvom mraku. Ako paketni roj odlučimo smještati u košnicu tijekom dana, pčele će izaći iz košnice i letjeti okolo po pčelinjaku potpuno dezorijentirane. Na kraju će dobar dio pčela završiti u nekoj drugoj košnici, a ne u onoj iz koje su izletjele, pa ćemo za posljedicu dobiti nukleuse neujednačene snage, od gotovo šake pčela s maticom do vrlo jakih nukleusa.

Košnicu (LR) pripremimo tako da na podnicu stavimo nastavak bez okvira i u njega stavljamo otvoren transportni kavez s pčelama iz kojeg smo prethodno izvadili kavez s maticom. Drugi nastavak s praznim saćem i saćem s medom, ako ga imamo, stavimo iznad transportne kutije, a između okvira stavimo kavez s maticom na kojem smo otvorili prolaz pčelama do pogače u kavezu (slika 1.). Tijekom sljedećeg je dana potrebno doći i uzeti praznu transportnu kutiju i nastavak bez okvira. Tijekom noći su pčele izašle iz transportne kutije i zauzele okvire oko matice.

Za sedam-osam dana potrebno je doći i vidjeti je li matica prihvaćena i provjeriti jačinu nukleusa.

Prema osobnom iskustvu mogu reći da nakon svega provedenoga pravi posao tek predstoji. Njega nukleusa formiranog od paketnog roja vrlo je zahtjevan posao i zahtijeva pčelarov kontinuiran nadzor. Naime, ako ste sve obavili prema pravilima struke, kako literatura preporučuje, sigurno ćete biti zadovoljni nakon prvog pregleda. No drugi pregled, nakon 14 dana, mogao bi vas šokirati. Možete naići na nukleuse sa svega šačicom pčela i maticom koja sasvim lijepo izgleda i lijepo je počela zalijegati i s nešto legla u svim stadijima, dok s druge strane možete naići i na nukleuse kod kojih nećete uočiti baš tako očiti gubitak pčela (ovdje nema poklopljenog legla koje bi nadomjestilo gubitak pčela). Jedno će sigurno biti zajedničko svim nukleusima: znatan gubitak pčela i slabije nesenje matice unatoč tome što ste osigurali dovoljno hrane i što cijelo vrijeme nešto medi u okolici pčelinjaka. Naime, kritično razdoblje za nukleus koji je formiran od paketnog roja nastaje već nakon desetak dana jer stare pčele polako počinju umirati, a nove još ne počinju izlaziti te nema dovoljno pčela koje bi hranile leglo i brinule se o matici. Ako je gubitak pčela vrlo izražen, to može dovesti i do gubitka nukleusa te je potrebno ovakve nukleuse pojačati dodavanjem mladih pčela. Tijekom cijeloga prvog mjeseca života ovakvog nukleusa potrebno je kontrolirati ima li nukleus dovoljno hrane na raspolaganju i prema potrebi intervenirati.

Dakle, roj na grani predstavlja gubitak proizvodne zajednice za ovu sezonu. Postoji cijeli niz načina kako formirati nukleus. Važno je osigurati izvor matica, dovoljno nastavaka, podnica i krovova, okvira sa saćem i satnim osnovama te napraviti nukleus kada to vama odgovara s obzirom na pašu i tehnologiju koju primjenjujete na svom pčelinjaku.

Medno!