Novosti




arhiva/novosti/EBA-LOGO.jpeg
02.11.2026 Broj:1029

TKO ĆE SPASITI EUROPSKO PČELARSTVO AKO NE MI, PČELARI?

Patvoreni med, sve niže otkupne cijene i sve veći izazovi ugrožavaju budućnost europskog pčelarstva, a zajedništvo i solidarnost pčelara nikada nisu bili važniji. Predsjednik Europskog pčelarskog saveza Boštjan Noč uputio je iskren i snažan apel svim pčelarima i nacionalnim organizacijama: vrijeme je da prestanemo čekati i počnemo djelovati zajedno!


Pročitajte izvornu objavu na: https://ebaeurope.eu/nobody-can-save-beekeeping-if-we-the-beekeepers-do-nothing-ourselves/


NITKO NE MOŽE SPASITI PČELARSTVO AKO MI, PČELARI, SAMI NE UČINIMO NIŠTA!

31. listopada 2026., https://ebaeurope.eu/


Dosta je čekanja. Došlo je vrijeme da odlučimo želimo li doista EBA-u ili je imamo samo zato da bismo mogli reći da postoji.

Kada sam 22. travnja 2024. godine preuzeo vodstvo Europskog pčelarskog saveza (EBA), vjerovao sam da zajedno možemo učiniti važan korak naprijed za europsko pčelarstvo. Danas EBA povezuje pčelare iz 32 zemlje i zastupa interese približno 430.000 pčelara. Iza tih brojki stoje ljudi, obitelji, tradicija, nebrojeni sati rada i, prije svega, ljubav prema pčelama.

Kao predsjednik EBA-e spreman sam preuzeti odgovornost i boriti se za europske pčelare. Međutim, neću se pretvarati da je sve u redu ako nije. Ne mogu razumjeti kako se neki žale na stanje u europskom pčelarstvu, a istodobno ne mogu pronaći ni nekoliko minuta kako bi podržali naše zajedničke napore, podijelili informacije EBA-e ili obavijestili svoje članove o tome za što se borimo.

Danas se moram zapitati: razumijemo li svi mi koji smo dio ove priče doista što imamo i što možemo izgubiti?


PATVORENI MED UGROŽAVA BUDUĆNOST EUROPSKOG PČELARSTVA!

Europsko pčelarstvo suočava se s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti: patvorenim medom, čija autentičnost i kvaliteta nisu zajamčene. Posljedice najviše snosimo mi pčelari, ali i potrošači. Proizvođači pravoga meda suočavaju se s iznimno niskim otkupnim cijenama, koje često ne pokrivaju ni sve troškove ni vrijednost njihova rada.

Kako pčelar može nastaviti raditi kada tržišna vrijednost njegova meda pada, a njegov trud nije pravedno plaćen? Kako mlada osoba može vidjeti budućnost u pčelarstvu kada se mora boriti za svaki euro na tržištu na kojem se autentičnost i kvaliteta ne vrednuju na odgovarajući način?

Razočarani pčelari s pravom se pitaju ima li pčelarstvo uopće budućnost. Opasnost je u tome da ćemo jednoga dana shvatiti kako smo dopustili da pravi europski med izgubi bitku s cjenovnom konkurencijom i prijevarama.

Ali moramo biti svjesni još nečega što je mnogo važnije od samoga meda.

Ako ne bude pčelara, dugoročno neće biti dovoljno pčelinjih zajednica jer medonosne pčele bez pčelara ne mogu opstati. Ako bude manje pčela, bit će manje oprašivanja. Ako bude manje oprašivanja, bit će ugroženi brojni poljoprivredni proizvodi, biološka raznolikost i prirodna ravnoteža. Ako zanemarimo oprašivače i, posljedično, poljoprivredu, ugrozit ćemo i sigurnost opskrbe hranom. Želimo li gladnu Europu?

Ovo nije samo problem pčelara. Ovo je problem cijeloga društva.

Zaštita pravoga meda, pravedno vrednovanje rada pčelara i očuvanje oprašivača zato moraju postati zajednička odgovornost.


EBA SE BORI. ALI TKO SE BORI ZAJEDNO S NAMA?

U EBA-i itekako smo svjesni toga. Zato upozoravamo na problem patvorenog meda, zahtijevamo učinkovitiji nadzor, veću transparentnost i bolju zaštitu europskih pčelara. Upozoravamo na posljedice nepoštenih praksi i nastojimo da glas pčelara dopre do donositelja odluka. Iza ovoga rada stoje brojni razgovori, dopisi, sastanci, inicijative i sati volonterskog rada.

Sve to činimo jer vjerujemo da je europskom pčelarstvu potreban zajednički, snažan i neovisan glas.

Međutim, danas moram govoriti i o nečemu što me osobno boli možda čak i više od problema s kojima se suočavamo.

Boli kada naiđete na šutnju. Boli kada nema odgovora. Boli osjećaj da se neki ponašaju kao da je EBA projekt nekoga drugoga, umjesto da bude zajednička organizacija svih nas.

Dragi pčelari, predstavnici nacionalnih organizacija i članovi EBA-e, kome je namijenjen naš rad ako ga nismo spremni podijeliti? Kakva je svrha informacija, upozorenja, stručnih članaka i časopisa EBA-e ako ostaju unutar našega kruga, umjesto da dopru do što većeg broja pčelara, potrošača, novinara i donositelja odluka?

Često se pitam: objavljujete li na svojim mrežnim stranicama, u biltenima, na društvenim mrežama i drugim medijskim kanalima uopće informacije o EBA-i? Obavještavate li svoje članove o radu Europskog pčelarskog saveza? Prosljeđujete li im časopis EBA-e? Govorite li im za što se borimo i zašto je ta borba važna za njihovu budućnost? A ako to ne činite, zašto ne?

Ova pitanja ne postavljam zato što želim bilo koga optuživati.

Postavljam ih zato što me iskreno boli kada vidim koliko energije ulažemo u naš zajednički rad, dok je odaziv onih koji bi trebali biti naši najveći podupiratelji ponekad tako skroman.

Ne očekujem da svaki član svakodnevno piše o EBA-i. Ne očekujem da svi sudjeluju u svakoj inicijativi. Ali očekujem barem osnovnu solidarnost. Očekujem reakciju. Očekujem da dijelimo informacije, podupiremo zajedničke kampanje i svojim članovima pokažemo da iza njihovih interesa stoji europska organizacija koja se spremna boriti za njih.


NE MOŽEMO ČEKATI DA DRUGI RIJEŠE NAŠE PROBLEME!

Ne možemo se žaliti na niske cijene meda, patvoreni med i političke odluke, a istodobno šutjeti kada imamo priliku nešto učiniti zajedno. Ne možemo očekivati da drugi šire našu poruku ako je sami nismo spremni širiti.

Zato vas iskreno, od srca molim: počnite dijeliti informacije EBA-e.

Objavljujte naše inicijative. Promičite časopis EBA-e.

Obavještavajte svoje članove o našem radu. Recite im što se događa u Europi i kako te odluke utječu na njihove živote.

Svaka objava je važna. Svaka podijeljena informacija je važna. Svaki razgovor s pčelarom, političarom, novinarom ili potrošačem je važan. Ako svatko od nas učini jedan mali korak, zajedno možemo učiniti velik korak naprijed za europsko pčelarstvo.

Ne treba nam samo organizacija s imenom, predsjednikom i predstavnicima iz različitih zemalja. Potrebna nam je živa europska pčelarska zajednica u kojoj se slušamo, podupiremo i stojimo jedni uz druge, osobito u teškim vremenima.

EBA ne smije biti samo ime na papiru. Ona mora biti glas 430.000 pčelara koji će čuti cijela Europa.

Čekati da netko drugi riješi naše probleme nije strategija. To je put u razočaranje!

Do kraja mojega mandata predsjednika EBA-e ostala je još jedna godina. Tu godinu želim iskoristiti odgovorno i najbolje što mogu. Međutim, neću skrivati da se, s obzirom na sve što doživljavam, iskreno pitam kakav je smisao daljnjih napora ako svi ne osjećamo zajedničku odgovornost.

Zato danas ne pišem samo kao predsjednik EBA-e. Pišem kao pčelar kojemu je stalo. Kao čovjek koji vjeruje da europski pčelari zaslužuju više. I kao netko tko ne želi da za nekoliko godina shvatimo kako smo imali priliku nešto promijeniti, ali je nismo iskoristili jer se nismo znali povezati ili smo bili jedinstveni samo na papiru!

Ovo je iskren izraz razočaranja i pitanje na koje svi moramo odgovoriti. Organizacija je snažna samo onoliko koliko su njezini članovi spremni surađivati, podupirati je i preuzimati zajedničku odgovornost.

Europskom pčelarstvu ne treba 430.000 ljudi koji čekaju da netko drugi nešto učini. Potrebno mu je 430.000 ljudi koji razumiju da za osiguranje vlastite budućnosti moramo nešto učiniti sami.


Boštjan Noč

Predsjednik Europskog pčelarskog saveza (EBA)